Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže:
“Meleki su zaduženi za čovjeka od samog početka njegovog postojanja. Nadziru proces njegovog stvaranja i razvoja iz etape u etapu, sve do rođenja. Zatim zapisuju njegovu nafaku, djela, edžel, sreću, tugu, i ostale neophodne potrebe u svakom njegovom stanju. Zapisuju njegove riječi i djela, i čuvaju ga u životu, uzimaju mu dušu u času smrti i dovode je pred Njegovog Stvoritelja. Zaduženi su izvršenje nagrade ili kazne u berzehu i nakon proživljenja. Upravljaju sredstvima nagrade i kazne, učvršćuju ga na putu istine Allahovom dozvolom. Podučavaju ga onim što mu koristi, učestvuju zajedno s njim u borbi protiv neprijatelja, štite ga i brane na ovom i na drugom svijetu. U snu mu donose ono od čega strahuje da bi ga time upozorili, kao i ono što mu je drago kako bi njegovo srce postalo čvrsto, postojano i zahvalno. Podstiču ga na dobro, a odvraćaju od zla i upozoravaju ga na njega. Oni su njegovi štićenici, pomagači, učitelji, savjetnici, pozivači, oni koji traže oprosta za njega. Dove za njega sve dok je u pokornosti svome Gospodaru i dok ljude podučava dobru. Donose mu u snu radosne vijesti o njegovim počastima kod Allaha, na samrti i danu proživljenja. Podstiču ga na skroman život na dunjaluku i omiljavaju mu ahiret. Podsjećaju ga kada zaboravi, smiruju ga kad se uznemiri i podstiču ga na ibadet kada se ulijeni. I oni su ti koji se trude za njegovu dunjalučku i ahiretsku korist. Oni su Allahovi izaslanici pri stvaranju i naredbi, i posrednici između Njega i Njegovih robova. Uzvišeni Allah putem njih šalje objave na različite strane svijeta, i Njegovom naredbom Njemu se vraćaju. Jednostavno, nebesa su svojom brojnošću upotpunili tako da nema mjesta ni koliko širine četiri prsta, a da ne stoji melek, koji čini sedždu ili ruku’. Svakog dana sedamedeset hiljada njih uđe u kuću nazvanu Bejtul-Ma’mur (kuća koja se nalazi na zemaljskom nebu iznad Kjabe), i ne vraćaju se Njemu sve dok u potpunosti ne izvrše ono što im je naređeno.”
(lgasetu-lihfan, 2/130)
Izvor: “Oaza imana – Vjerovanje u meleke”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
