“Elif-Lam-Mim. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji, ali oni će poslije poraza svoga sigurno pobijediti.” (Er-Rum, 1-2)
Komentatori Kur’ana kažu: “Kisra, vladar Perzije, poslao je vojsku na Bizantiju na čelu s čovjekom zvanim Šehriraz, koji dođe do Bizantije i porazi Bizantince, ubijajući ljude, pustošeći gradove i uništavajući usjeve. Kajsar je na čelo svoje vojske postavio čovjeka zvanog Johanes, koji se suoči sa Šehrirazom izmedu Ezrijata i Basre, dijelu Šama najbližem zemlji Arapa. Perzijanci, međutim, izvojevaše pobjedu. Ta vijest dođe do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba koji tada bijahu u Meki, što im teško pade, s obzirom na to da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije volio da nepismeni vatropoklonici pobijede sljedbenike Knjige iz Bizantije. S druge strane, ta vijest obradova mnogobošce, koji su zbog toga likovali, govoreći ashabima Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Vi ste sljedbenici Knjige kao što su i kršćani, a mi ne slijedimo nikakvu knjigu. Naša braća Perzijanci pobijedili su vašu braću Bizantince. Isto će se desiti i ako vi budete ratovali s nama; i mi ćemo vas pobijediti kao što su Perzijanci pobijedili Bizantince. Povodom toga Uzvišeni objavi: ‘Elif-Lam-Mim. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji, ali oni će poslije poraza svoga sigurno pobijediti.’ (Er-Rum, 1-2)”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 304.)
Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija da je rekao: “Na dan Bitke na Bedru Bizantinci pobijediše Perzijance, što se svidje vjernicima. Povodom toga Uzvišeni objavi: ‘Elif-Lam-Mim. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji…’, sve do riječi Uzvišenog Allaha: ‘…i tada će se vjernici radovati.’ (Er-Rum, 1-4), to jest radovat će se pobjedi Bizantinaca.”
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
