“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (El-Hudžurat, 11)
Povod objave ovog ajeta jeste slučaj Sabita ibn Kajsa Šemmasa, koji je u uhu imao neku izraslinu zbog koje je slabije čuo, zbog čega su mu ljudi pravili mjesto blizu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi mogao bolje čuti. Tako jednog dana Sabit dođe kada su ljudi već bili posjedali pa poče prelaziti preko ljudi tražeći od njih da se razmaknu kako bi došao do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, jedan čovjek mu doviknu: “Sjedi gdje jesi.” On sjede pa gurnu tog čovjeka i upita: “Ko si ti?” “Ja sam taj i taj”, reče mu čovjek. Sabit mu potom reče: “A, ti si sin te i te”, pa spomenu ime njegove majke, koje se u džahilijetu stidio. Čovjek, postiđen, obori glavu, a Uzvišeni Allah, dželle ša’nuhu, povodom tog slučaja objavi spomenuti ajet.
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, 356.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi