Ibn Kajjim, rahimehullah, prenosi mišljenje od nekih učenjaka koji kažu da se riječi “Es-Sabiqati Sebqa” (En-Naziat, 4), odnose na meleke koji su pretekli Ademove potomke u dobru, dobrim djelima i vjerovanju. Ovo mišljenje zastupa Mudžahid.
Prenosi se od Muqatila da su to meleci koji prethode u ulasku u džennet s dušama mu’mina. El-Fara’ i Ez-Zudžadž kažu: “To su meleki koji pretiču šejtane pri dostavljanju objave vjerovjesnicima, da ih ne bi šejtani u tome pretekli.”
Ne slaže se s navedenim mišljenjem koje pobija istaknuvši:
“Ovo mišljenje samo je po sebi neispravno. Iz njega se može zaključiti kako meleki i šejtani imaju zajedničkog učešća u dostavljanju objave, gdje ih meleki u tome uspješno prestižu. To nije tačno, jer objavu koju meleki dostavljaju vjerovjesnicima, šejtani ne mogu saznati niti čuti, dakle, to im je onemogućeno, i pored toga što ponešto dokuče od meleka zemaljskog neba od novoizdanih naredbi. Uzvišeni Allah je Svoju objavu koju dostavlja vjerovjesnicima zaštitio i sačuvao od šejtanskih prisluškivanja i prisvajanja.”
Izvor: “Oaza imana – Vjerovanje u meleke”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
){kind=link}