Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže:
“Meleki savjetuju čovjeka, čine mu istigfar i najviše mu koriste. Posredstvom njih svako mu dobro prispijeva, vjerne robove hvale i pomažu im u borbi protiv neprijatelja šejtana. Mnogo više pažnje posvećuju onim stvarima koje koriste ljudima nego što oni posvećuju samima sebi. Jednostavno, žele mu svako ovodunjalučko a i ahiretsko dobro za kojim on žudi, i koje mu čak ni na um palo nije.
Jedan od tabi’ina je rekao: ‘Uvjerili smo se da su meleki najbolji savjetnici ljudima a šejtani oni koji im najviše podvaljuju.’
Uzvišeni kaže:
“Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar. l poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!'” (Gafir, 7-9)
Čiji su savjeti robovima poput ovih savjeta, osim savjeta vjerovjesnika?”
(“Miftahud-Dari-s-Se’adeh”, 1/255)
“Koliko li je samo u navedenom ajetu spomenuto pohvalnih osobina meleka, od imana, dobrih djela, iskazivanja dobročinstva prema vjernicima i traženja oprosta za njih! Prije te molbe oni su se pozvali na Allahovo apsolutno neograničeno znanje i milost.
Njegovo znanje obuhvata znanje o ljudskim grijesima, njihovim uzrocima kao i o ljudskoj slabosti prema bezgrješnosti, dominaciji ljudskog neprijatelja, strasti, poriva i nabodenja, temperamenata i ovozemaljskih ukrasa.
On njih najbolje poznaje, zato što ih je stvorio od zemlje, kao plod u utrobi majke; On unaprijed zna da će Mu ljudi biti nepokorni. On voli praštati i biti samilostan, a sve se to ubraja u Njegovo neograničeno znanje koje niko drugi ne posjeduje.
Prostranost Njegove milosti kazuje da niko neće biti uništen ko vjeruje u Njega od muvehhida koji Ga vole. Njegova milost je prostrana i samo će nesrećne zaobići! Nema većeg gubitnika od onoga koji izgubi Allahovu sveobuhvatnu milost!
Meleki traže oprosta za pokajnike koji slijede Njegov put – put koji vodi ka Njemu, a to je put spoznaje Njegove, ljubavi, slijeđenja naredbi i zabrana. Oni su se pokajali od ružnih djela koja On, subhaneh, prezire i slijede put kojeg On voli.
Zatim, meleki mole Allaha da zaštite ljude od džehennemske patnje i da uvede njih – vjernike, njihove pretke, potomke, bližnje i supružnike u edenske vrtove koje im je obećao. I On, subhaneh, u biti ne krši obećanje Svoje ali ga ipak sprovodi nakon upotpunjenja Njegovih uvjeta, od kojih su: dova meleka da ih uvede u džennetske vrtove Njegovom milošću, u koju spada upućivanje na činjenje dobrih djela.”
(“Miftahud-Dari-s-Se’adeh”, 1/255)
Izvor: “Oaza imana – Vjerovanje u meleke”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
