Ustrajnost u ibadetima obasjava srce, spušta smirenost, i na taj način dovodi do čistoće uma i spremnosti na učenje. Za razliku od srca zamračenog grijesima… Allah kažnjava griješnike oduzimanjem blagodati nauke i hifza.
Abdullah ibn Mes’ud je rekao: “Ja vjerujem da čovjek zaboravlja ono što je znao radi grijeha koji je počinio.” Neko je pitao Sufjan ibn Ujejnu: “Da li se čovjeku može oduzeti znanje zbog grijeha koje počini?” On reče: “Zar nisi čuo ajet:
‘Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili.’
A zaboravili su Allahovu Knjigu. To je najveće znanje, i dio koji je pripao njima, po kome su postali poznati, i koji će biti argument protiv njih.” Imama Malika, radijallahu anhu, su pitali: “Da li nešto pomaže pri hifzu?” “Ako nešto pomaže pri tome, onda je to napuštanje grijeha.”
Ali ibn Hašrem je rekao Veki’u ibn Džerrahu: “Ja sam ograničen čovjek i ne mogu pamtiti. Nauči me nekom lijeku protiv toga. Veki’ mu reče: “Sine moj, tako mi Allaha, nisam probao bolji lijek za učenje od napuštanja grijeha.
Ovo su savjeti našeg selefa, a imam Šafija, Allah mu se smilovao, o tome kaže: Žalio sam se Veki’u na loše pamćenje, a on me uputi na ostavljanje grijeha. l obavijesti me da je znanje svjetlo, a Allahovo svjetlo se ne daje grješniku. Nema sumnje da je ustrajnost u pokornosti jedna vrsta rada po Kur’anu kojeg učimo. A teško onima koji znaju, a ne rade po tome.
Kaže Uzvišeni: “O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.” (Es-Saff, 3)
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Prvi kojima će se suditi na Sudnjem danu biće trojica ljudi, a među njima je spomenut čovjek koji je stekao nauku, podučavao druge i učio Kur’an. Biće mu predočene te blagodati i on će ih priznati. Zatim će mu biti rečeno: ‘Šta si u radio s njima?’ On će odgovoriti: ‘Učio sam nauku i poučavao je radi Tebe, i učio Kur’an.’ Reći će mu: ‘Lažeš! Učio si da se za tebe kaže da si učač, što je i rečeno.’ Zatim će narediti da ga odvedu, pa će ga vući po licu sve dok ga ne uvedu u Vatru.”
(Sahihu Muslim, 6/47)
Islam je povezao riječi sa djelima. Tako rad po ajetima koje si naučio učvršćuje iste u memoriji. Kako će to onda Allah otvoriti put hifza ako Kur’an nije praktično primijenjen u tvom svakodnevnom životu!! Sufjan Es-Sevri je rekao: “Nauka doziva djelo, i ako ne čuje odgovor, odlazi dalje.”
Imam Gazali je rekao: “Čak i kada bi sticao znanje stotinu godina, i sakupio (napisao) stotinu knjiga, ne bi zaslužio Allahovu milost bez djela.”
Uzvišeni je rekao:
“…I da je čovjekovo samo ono što uradi…” (En-Nedžm, 39)
Veki’ je rekao: “U učenju hadisa nam je pomagalo postupanje po njima. A u traženju hadisa nam je pomagao post.” Ovo pravilo je važno prije hifza i u toku njega. Čovjek u
početku mora biti spreman za učenje tako što će očistiti svoje organe od grijeha i ukrasiti ih pokornostima.
Tako, dragi brate, okom pomoću kojeg želiš da naučiš Allahov govor nemoj gledati ono što je Allah zabranio. Uhom koje prima Allahov govor nemoj slušati beskoristan govor koji je Allah zabranio.
A tvoje srce, koje želiš da bude posuda za Allahovu Knjigu, treba da bude čisto i daleko od prljavštine; bistro poput uglačanog ogledala. Allah nas uputio onome čime će On biti zadovoljan, i oprskrbio nas praćenjem Njegove upute na ovome svijetu.
Izvor: “Kako ćeš naučiti Kur’ani Kerim”
Autor: Dr. Jahja ibn Abdurrezzak El-Gavsani
){kind=link}