Jedno od važnih pravila jeste da čovjek, što je moguće više, razumije to što uči. Međutim, da li je ovo pravilo opće primijenjeno, to ćemo sada vidjeti. Primjetno je da malo dijete uči bez razumijevanja. Isto to rade i nearapi.
Sreo sam ljude koji cijeli Kur’an znaju napamet, a ne znaju ni riječi arapskog. Ako ga upitaš šta koja riječ znači, on to neće znati. Prema tome, pravilo razumijevanja ne važi u svim situacijama. Mora se praviti razlika između mladog i starog.
Pod “razumijevanjem” se misli na razumijevanje prizora koje se uče, tako što ćeš shvatiti najvažnije događaje. Kada naiđeš na nepoznatu riječ, prelistaj sažete tefsire da saznaš njeno značenje. Tada će se ona urezati u tvoje pamćenje i biće ti lakše da se sjetiš tih ajeta drugom prilikom, uz Allahovu pomoć.
Dijete ne mora da zna smisao svega što uči, zato što njegov razum ne može da pojmi većinu poruka iz ajeta. Mogu mu se objasniti slikovitio i pojednostavljeno, ali to nije pravo značenje ajeta. Može neku poruku shvatiti pogrešno, i ta greška kasnije ostaje u memoriji i teško se briše.
Jedan slučaj se, ipak, izuzima iz ovog pravila. Kada djetetova memorija “zablokira” ili se jave poteškoće kod učenja ajeta, mogu se u skraćenom obliku objasniti neke riječi. Može mu se ispričati i prigodna priča.
Izvor: “Kako ćeš naučiti Kur’ani Kerim”
Autor: Dr. Jahja ibn Abdurrezzak El-Gavsani
