Iz želje da spomenemo sve korisne stvari za učenje, navest ću mišljenje neke uleme o jelima koja pomažu hifzu. Zuhri je rekao: “Jedi med, jer je on dobar za pamćenje.” A med je lijek za ljude prema tekstu Kur’ana. Uzvišeni je rekao:
“Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja, koje je lijek ljudima.” (Nuh, 69)
Preporučljivo je korištenje meda umjesto šećera, uz hladne ili tople napitke, poput čaja i dr. Ako se na to navikneš, naći ćeš slast u tome. Neki preporučuju sljedeći recept:
- Umjesto indijskog čaja skuhaj čaj od nane. Nakapaj u njega nekoliko kapi crnog zrna (nigela sativa – ćurekota). Zatim dodaj supenu kašiku pravog meda i to popij ujutru. Tog dana ćeš imati bistru memoriju, dobru pokretljivost i nećeš imati povećan nivo šećera u krvi. (Za šire informacije pogledaj knjigu “Mu’džiza liječenja medom” dr. Hassan Šemsi Baše, 215)
Smjesa od meda i crnog zrna je vrlo korisna za poboljšanje glasa, otklanjanje sluzi (flegme), kako tvrde stručnjaci za med, pod uslovom da se ne pretjeruje sa konzumiranjem meda. Hašimi je rekao: “Ko želi da nauči Hadis, neka jede suho grožđe.
Naš profesor, šejh Najif El-‘Abbas, Allah mu se smilovao, svakog jutra je jeo po 21 čistu grožđicu. Bio je primjer dobre memorije. Upućivao nas je na ovaj recept. Moj otac, Allah mu se smilovao, mi je govorio: “Jedi grožđice našte srce, imat ćeš jaku memoriju. Naročito su cijenjene žute.”
Neki čovjek se požalio ‘Ali ibn Ebi Talibu da brzo zaboravlja, na što mu on reče: “Pij kravlje mlijeko. Ono hrabri srce i otklanja zaborav.” Takođe je rekao: “Jedite nar, jer on jača želudac.”
Od korisnih jela je i svježa riba. Dr. Hassan Šemsi Baša mi je pričao da riba sadrži vitamine koji jačaju mozak i da je vidio naučnu studiju na tu temu. Uopće uzevši, pretjerivanje u hrani slabi memoriju i labavi koncentraciju. To ne pogoduje onome ko želi da ima jaku memoriju i čvrst hifz. Davno su šejhovi govorili: “Gojaznost uništava oštroumnost.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najgora posuda koju Ademov sin može napuniti jeste stomak. Dovoljno mu je ono što mu održava leđa (čvrstinu). Ako se baš mora, onda neka trećina trbuha bude za hranu, trećina za piće, a trećina za dušu.”
(Bilježi ga Tirmizi i za njega kaže da je “hasen sahih” poglavlje o zuhdu, 47, i Imam Ahmed, 4/132)
Znači, pun želudac je opasna prepreka hifzu. Hatib El-Bagdadi je rekao: “Glad je bolja za učenje od sitosti. Ko želi učiti, neka sačeka dok ne ogladni. Neki ljudi ne mogu učiti kada su previše gladni. Zato, neka utole glad nečim lahkim, narovim sokom i sl., i neka ne jedu mnogo.”
Ibn Džema’a je rekao: “Mnogo jela povlači za sobom mnogo pića. To za sobom povlači pospanost, tromost, otupljenost misli i čula, ljenost tijela, uz svu pokuđenost toga sa vjerskog aspekta.”
Izvor: “Kako ćeš naučiti Kur’ani Kerim”
Autor: Dr. Jahja ibn Abdurrezzak El-Gavsani
