Na samome početku neophodno je da učenje bude iskreno, iz ihlasa, o čemu je već bilo govora. Zatim, učač se mora prema Kur’anu odnositi s poštovanjem, jer treba biti svjestan da razgovara sa Uzvišenim Allahom. Zbog toga će biti takvog držanja kao da gleda u Allaha, jer ako on ne vidi Allaha, Allah vidi njega.
Lijepo je da se prije učenja operu zubi, po mogućnosti sirovim misvakom, ili bilo čim drugim što uklanja neprijatan zadah iz usta. Misvakom će prvo očistiti zube sa desne strane, sa nijjetom da slijedi sunnet Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Učenjaci napominju da je pohvalno reći kada se namjerava upotrijebiti misvak: “Gospodaru moj, blagoslovi mi misvak, o Najmilostiviji!”
Pohvalno je da se Kur’an uči pod abdestom, iako je jednoglasan stav učenjaka da je dopušteno učiti bez ahdesta, što je argumentirano mnogobrojnim hadisima.
Lijepo je da se Kur’an uči na čistom odabranom mjestu, zbog čega jedna grupa učenjaka tvrdi da je to najbolje činiti u džamiji, jer je džamija simbol čistoće i mjesto gdje se ona nalazi ima posebnu časnost. Uz to time se postiže i nešto drugo – nagrada i’tikafa! Zato je poželjno da onaj ko uči Kur’an pri ulasku u džamiju nanijjeti i’tikaf, bez obzira da li boravio dugo ili kratko. Ovakvo poštovanje prema džamiji treba prakticirati, širiti i njemu navikavati djecu i odrasle, jer se ono zapostavlja i sve više izumire.
Pohvalno je da se prilikom učenja Kur’ana izvan namaza okrene prema Kibli (prema hadisu: “Najbolje sjedeljke zikra jesu one u kojima se bude okrenuto prema Kibli!”), sjede dostojanstveno i skrušeno gledajući preda se ponizno kao da se sjedi pred učiteljem, jer će se tako imati najveća nagrada. Dopušteno je učiti Kur’an stojeći, ležeći na boku, ili u nekom drugom položaju, ali je nagrada manja.
Na početku učenja Kur’ana treba proučiti euzubille: Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim – “Utječem se Allahu od prokletog šejtana.”
Treba na početku svakog sureta, izuzev sureta Et-Tevbe, proučiti Bismille, jer stav je velikog broja učenjaka da je Bismilla jedan od kur’anskih ajeta, čemu svjedoči i to da je u Mushafu upisana na početku svih sureta osim sure Et-Tevbe.
Kur’an treba učiti skrušeno, uz razmišljanje, kako to ustvrđuju mnogobrojni i općepoznati argumenti, što je i glavni i osnovni cilj učenja. Time se razgaljuju duše i prosvjetljavaju srca.
Izvor: “Adabi učenja Kur’ana”
Autor: Imam Nevevi
