“…On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših…” (En-Nedžm, 32)
Abdullah ibn Abbas, Suddi, Kelbi i Musejjib ibn Šerik kažu: “Ovaj se ajet odnosi na Osmana ibn Affana, koji je udjeljivao i trošio na dobro pa mu brat po mlijeku Abdullah ibn Ebi Serh reče: ‘Šta to radiš? Još malo pa ti ništa neće ostati!’ Osman mu na to odgovori: ‘Ja imam grešaka i grijeha i onim što udjeljujem tražim Allahovo zadovoljstvo i nadam se Njegovu oprostu.’ Kad ču njegov odgovor, Abdullah mu reče: ‘Daj ti meni svoju devu sa sedlom, a ja ću sve tvoje grijehe preuzeti na sebe.’ Osman to i učini, a onda prestade udjeljivati dio od onoga što je udjeljivao. Nakon toga Uzvišeni objavi: ‘Reci ti Meni o onome ko istinu izbjegava, i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati.’ Osman poslije toga ponovo poče udjeljivati i to učestalije i više nego prije.”
(Bilježi ga lbn Kesir, 4/271)
Mudžahid ibn Džebr i Ibn Zejd kažu: “Povod objave ovog ajeta jeste slučaj Velida ibn Mugire, koji je počeo slijediti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga neki mnogobošci ukoriše, govoreći mu: ‘Zašto si ostavio vjeru svojih predaka, zašto smatraš da su bili u zabludi i zašto si umislio da su u vatri?’ A on im reče: ‘Pobojao sam se Allahove kazne.’ Njegov mu sagovornik dade garanciju da će, ako mu daruje nešto od svoje imovine i vrati se u svoju prijašnju vjeru, na sebe preuzeti njegovu kaznu. On onome koji ga je ukorio dade nešto imetka, a kasnije poče škrtariti i prestade udjeljivati. Tim povodom Allah, dželle ša’nuhu, objavi spomenuti ajet.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, 364)
“I da on na smijeh i na plač navodi.” (En-Nedžm, 43)
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha: “Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhie ve sellem, prođe pored jedne grupe ljudi koji su se smijali i reče im: ‘Da znate ono što ja znam, malo biste se smijali, a puno biste plakali.’ Poslije toga spusti se Džibril s riječima Uzvišenog: ‘I da On na smijeh i na plač navodi.’ (En-Nedžm, 43) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom se vrati i reče im: ‘Nisam prešao ni četrdeset koraka kad mi dođe Džibril i reče mi da vam prenesem da vam Uzvišeni poručuje: ‘I da On na smijeh i na plač navodi.'”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, 364-365. Sujuti ga pripisuje Ibn Merdevejhu.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
