“O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i međusobno povjerenje svjesno ne proigravajte.” (El-Enfal, 27)
Ovaj je ajet objavljen o Ebu Lubabi ibn Abdul-Munziru El-Ensariju, radijallahu anhu. Naime, desilo se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojom vojskom dvadeset jedan dan opsjedao jevreje iz plemena Kurejza pa su mu oni ponudili da i s njima sklopi sporazum kao što je to učinio s jevrejskim plemenom Nedir, to jest da odsele u Šam u mjesto gdje su živjela jevrejska plemena Ezriat i Eriha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pristao na to, nego im je ponudio da presudu o njima donese Sad ibn Muaz, radijallahu anhu. Oni nisu prihvatili ovaj prijedlog, nego su tražili da im presudi Ebu Lubaba, koji je bio njihov istinski prijatelj, jer su njegov imetak, porodica i djeca bili kod njih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao ga je kod njih i kada je stigao, oni ga upitaše: “Ebu Lubaba, šta nam savjetuješ, da li da pristanemo na presudu Sada ibn Muaza, radijallahu anhu?” Ebu Lubaba pokaza rukom ispod svoga vrata, to jest aludirajući da će on presuditi da budu pogubljeni te da ne pristaju na to. Ebu Lubaba, radijallahu anhu, o tome pripovijeda: “Tako mi Allaha, dželle ša’nuhu, nisam ni koraknuo, a već sam shvatio da sam iznevjerio Allaha, dželle ša’nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Povodom toga objavljen je ovaj ajet. Kada se Ebu Lubaba, radijallahu anhu, vratio u Medinu, privezao se za jedan od stupova u džamiji i rekao: “Tako mi Allaha, dželle ša’nuhu, neću okusiti ni hrane ni pića sve dok ne umrem ili dok mi Allah, dželle ša’nuhu, ne oprosti.” Tako je proveo sedam dana i na kraju se zbog iscrpljenosti onesvijestio pa mu je Allah, dželle ša’nuhu, zbog njegove iskrenosti oprostio. Ljudi mu rekoše: “Ebu Lubaba, Allah, dželle ša’nuhu, oprostio ti je.” On reče: “Ne, tako mi Allaha, dželle ša’nuhu, neću se odvezati sve dok Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dođe i svojom me rukom odveže.” Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je i odvezao ga. Ebu Lubaba, radijallahu anhu, reče: “Ono što će upotpuniti moje pokajanje jeste to da ću se odreći kuće koja se nalazi u mjestu gdje sam počinio ovaj grijeh i odreći ću se cijelog svoga imetka.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Bit će dovoljno da udijeliš trećinu svoga imetka.”
(Bilježi ga Ibn Džerir, 9/146, od Abdullaha ibn Ebu Katade.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}