“Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne.” (El-Hadždž, 39)
Komentatori Kur’ana kažu: “Idolopoklonici Meke zlostavljali su prijatelje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da su se često vraćali premlaćeni i izranjavani, žaleći se Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je on govorio: ‘Strpite se, još mi nije naređeno da se borim’, sve dok se ne preseli u Medinu, kada bi objavljen ovaj ajet!”
(Ibn Kesir, 3/248-250)
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protjeran iz Meke, Ebu Bekr, radijallahu anhu, reče: ‘Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Bit ćemo uništeni.’ Tada Uzvišeni objavi ovaj ajet. Poslije toga Ebu Bekr reče: ‘Nakon ovoga znao sam da će biti borbe.'”
(Hadlis je vjerodostojan. Bilježe ga Nesai, 365, s ispravnim nizom prenosilaca, Tirmizi, 3171, koji ga ocjenjuje dobrim, Ahmed, 1/216, i Hakim, 2/66, koji ga ocjenjuje vjerodostojnim. S njim se slaže i Zehebi.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}