“Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)
Mukatil ibn Hajjan kaže: “Esma bint Umejs, kada se sa svojim mužem Džaferom ibn Ebu Talibom vratila iz Abesinije, došla je kod Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena i upitala: ‘Je li u Kur’anu objavljeno išta u vezi s nama?’, pa su joj one odgovorile da nije, a ona je poslije toga otišla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: ‘Allahov Poslaniče, žene su u strahu i na gubitku.’ ‘A zašto misliš da je tako?’, upita Allahov Poslanik. Ona mu reče: ‘Zato što se one ne spominju u dobru kao što se spominju muškarci.’ To je bio povod da Uzvišeni objavi: ‘Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama…’, sve do kraja ajeta.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 315.)
Katada kaže: “Kada je Allah spomenuo Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene, kod njih dodoše neke muslimanke i rekoše: ‘Vi ste spomenute u Kur’anu, a mi nismo. Da u nama ima dobra, i mi bismo sigurno bile spomenute.’ To je bio povod objave ovog ajeta.”
(Bilježi ga Ibn Džerir, 2/7-10.)
Od Ammare, ensarijke, prenosi se da je došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Ono što vidim jeste daje sve za muškarce, a za žene ne vidim ništa”, pa je Uzvišeni objavio: “Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama…”
(Bilježi ga Tirmizi, 4/16, i kaže da je ovaj hadis dobar.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}