“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 59)
Od Ebu Malika prenosi se da je rekao: “Žene vjernika noću su izlazile da obave potrebu. Licemjeri su ih susretali i vrijeđali pa je povodom toga Uzvišeni objavio ovaj ajet.”
(Sujuti u djelu “Lubabun-nukul”, str. 164, pripisuje ga Ibn Sadu.)
Suddi kaže: “Medina je bila gusto naseljena. Žene su noću izlazile da obave potrebu, a i griješnici u Medini također su izlazili noću, pa bi, kada bi vidjeli ženu s velom, rekli: ‘Ovo je slobodna žena’, i onda bi je ostavili na miru, a kada bi vidjeli ženu bez vela, rekli bi: ‘Ovo je robinja’, pa bi je zavodili. Povodom toga Allah, dželle ša’nuhu, objavio je ovaj ajet.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 321.)
Aiša bint Ebu Bekr, radijallahu anha, kaže: “Omer ibn Hattab govorio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da naredi svojim ženama da se pokriju, a on to nije činio. Žene Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izlazile su noću na mjesto gdje se obavlja potreba. Tako je jednom prilikom izašla Sevda ibn Zema, koja je bila visoka, pa ju je Omer, radijallahu anhu, vidio i rekao joj : ‘O Sevdo, prepoznali smo te’, želeći time potaknuti objavu naredbe za hidžab. Tada je Uzvišeni objavio ajet hidžaba.”
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}