O objavi nekih ajeta sure El-Hadid

67864“Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allahi Istina koja se objavljuje spomenu, i da oni ne budu kao oni kojima je davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi su od njih nevjernici?” (El-Hadid, 16)

Kelbi i Mukatil kažu: “Objavljen je zbog licemjera godinu dana poslije Hidžre, i to onda kad su upitali Selmana El-Farisija da im priča o onome što je u Tevratu, jer se, kako rekoše, u njemu nalaze čudne stvari. Tim je povodom Allah, dželle ša’nuhu, objavio ovaj ajet.” Neki drugi kažu da se odnosi na vjernike.

(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, 370.)

Od Sada se prenosi da je rekao: “Kur’an je Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljivan duže vrijeme, a on ga je učio vjernicima pa mu oni jednom rekoše: ‘Allahov Poslaniče, kad bi nam o nekim događajima kazivao.’ Tada Uzvišeni objavi: ‘Objavljujući ti ovaj Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao.’ (Jusuf, 3) On im je opet duže vrijeme učio, a onda oni rekoše: ‘Allahov Poslaniče, govori nam.’ Tada Uzvišeni objavi: ‘Allah najljepši govor objavljuje…’ (Ez-Zumer, 23) U svemu tome bio im je naređivan Kur’an, a jedan drugi prenosilac hadisa dodao je da su rekli: ‘Allahov Poslaniče, kad bi nas opominjao.’ Tada Uzvišeni objavi: ‘Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomenu…'”

(Bilježi ga Hakim, 345/2, i smatra ga vjerodostojnim, a u toj se ocjeni s njim slaže i Zehebi.)

Izvor: “Povodi objave Kur’ana”

Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi

Share This: