Ibn Kajjim, rahimehullah, veli:
“Svaki čovjek ima sa sobom dva pratioca (meleka – karin) u ovodunjalučkom životu koji zapisuju njegove riječi i djela. Jedan se nalazi s njegove desne a drugi s lijeve strane.
Uzvišeni kaže:
‘Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane. On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.’ (Kaf, 17-18)
Uzvišeni Allah obavijestio je o stanjima stvorenja na Sudnjem danu, i obavijestio je da će svaki čovjek pred Allaha doći zajedno sa svoja dva pratioca koji će svjedočiti u njegovu korist ili štetu, ovisno o djelima koja je počinio na dunjaluku. Zatim, Uzvišeni je obavijestio kako će čovjekov pratilac (melek – karin) što ga je pratio u životu na ovome svijetu i zapisivao njegove riječi i djela na Sudnjem danu reći praćenome:
‘To je ono sa čime si me zadužio na dunjaluku. Ja sam ti to donio i to tebi danas predajem!’
Ovo je Mudžahidovo mišljenje, a Ibn Kutejbe kaže kako ovaj ajet znači slijedeće:
‘Ovo su njegove riječi i djela koja sam zapisao i pobrojao, sve je spremno kod mene!’
Međutim, može se kazati da ajet govori o dvaju stvarima: o osobi za koju je zadužen melek i o djelima koje je zapisao. Nakon toga bit će rečeno:
‘Baci u Džehennem.’ (Kaf, 24)
Imperativ u ajetu može biti upućen čovjekovom vodiču i pratiocu ili meleku zaduženom za kažanjavanje. Bez obzira što je imperativ u ajetu spomenut u obliku dvojine, može se odnositi i na jednog meleka, jer upotreba ovakvog načina naredbe je uobičajena u govornoj praksi Arapa, ili čak da harf Elif u glagolu (أَلْقِيَا) podrazumijeva potvrdu glagolske radnje a ne dvojinu.”
(“El-Fava’id”, str. 18)
Izvor: “Oaza imana – Vjerovanje u meleke”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
){kind=link}