Ibn Kajjim, rahimehullah, spominje je da je ummet postigao konsenzus u tome da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan džinima i ljudima. Potom veli:
“Skupina džina došla je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ih poduči vjeri islamu. Tirmizi smatra da je vjerodostojna predaja i hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Mes’ud, u kojem stoji:
‘Kada je jedne noći Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u džematu klanjao jaciju i izašao je, uzeo me za ruku i poveo me u jednu mekansku dolinu. Tu me posadio da sjednem, zatim nacrtao mi je jednu liniju i rekao: ‘Ne prelazi tu liniju! Doći će ti neki ljudi. Ti im ništa ne govori, a i oni tebi neće ništa govoriti.’ Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao tamo gdje je htio, a dok sam ja sjedio dođoše mi neki tamnoputi ljudi, koji su izgledom podsjećali na crnce. Nisam mogao vidjeti njihov avret niti njihovu kožu. Dođoše do mene, ali samo do one linije, koju ne pređoše. Okrenuše se potom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tako ostadoše do kraja noći. Kad mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju došao, dok sam ja i dalje sjedio, reče mi da me cijelu noć promatrao. Zatim uđe u onaj ograničeni prostor, nasloni se na moje stegno i prileže. A kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilegao, zahrkao bi.'”
(Tirmizi, br. 2861. Kaže da je hadis sahih-garib)
Izvor: “Oaza imana – Vjerovanje u meleke”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
