Što se tiče ovog naziva, on se spominje u dva Sahiha, od Aiše, radijallahu anha, da je rekla:
“Ušao je kod mene Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a kod mene su bile dvije djevojčice koje su pjevale kako su se ensarije klevetale na dan Bu’sa, a on je potom legao, i pokrio se po glavi. Odjednom je ušao Ebu Bekr i iznenađen vidjevši ovaj prizor reče: ‘Zar šejtanska frula u Poslanikovoj kući?’ A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
‘Ostavi ih Ebu Bekre, svaki narod ima svoj praznik a danas je naš praznik bajram.'”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije negirao Ebu Bekrovo oslovljavanje sa “šejtanska frula”, iz razloga što su to bile dvije šerijatski neobvezne maloljetnice kao izuzetak, a koje su uz frulu pjevale beduinske pjesme što se pjevaju s namjerom podsticanja na hrabrost u ratu, i u bajramskim danima.
Dakle, nije problem kada djeca pjevaju, već to postaje kada šejtan koristi odrasle osobe pa to uredi u glas lijepe žene strankinje ili u glas golobradog lijepog dječaka čije pjevanje podstiče na blud i griješenje, pa nadalje na konzumiranje opojnih pića uz svirku muzičkih instrumenata koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više predaja zabranio.
Igranje i plesanje spada u ružna djela koja ne odobrava ni jedna vjera a kamoli ulema i vjernici koji za dokaz uzimaju pjevanje dvaju maloljetnih djevojčica beduinskih pjesama koje bodre na hrabrost i za vrijeme bajrama bez upotrebe flaute, defa, igranja i plesanja, napuštajući hadis koji jasno ukazuje na zabranu, za razliku od onih koji se pozivaju na nedovoljno jasni da bi poslužio kao dokaz.
Izvor: “Oaza imana – Vjerovanje u meleke”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
