Učenje Kur’ana, kao jedan od najvrijednijih ibadeta, valja ukrasiti i ukazati mu posebnu važnost sa sunnetskim i mustehab radnjama. Učenje Kur’ana zahtijeva iskrenost prema Allahu, subhanehu ve te’ala, a to podrazumijeva da se nagrada očekuje samo od Njega, želeći Njegovu uputu.
To praktično znači da je zabranjeno učiti Kur’an za novac ili da bi ljudi vidjeli i čuli lijepa učača, da nas Allah sačuva od toga. Poznat je hadis u kojem se kaže da će se prvi baciti u džehennemsku vatru učač koji je učio Kur’an da bi ljudi kazali kako lijepo uči.
Nakon iskrenosti treba uskladiti svoj odnos prema Kur’anu, ispunjen poštovanjem, sa sviješću da nas Allah vidi dok učimo. Lijepo je imati abdest pri učenju Kur’ana, mada je dozvoljeno učiti i bez abdesta, osim džunubu.
Ženi koja ima mjesečnicu je po jačem stavu takođe dozvoljeno učiti Kur’an. To je stav velikog broja učenjaka, a Ibn Tejmijje obrazložio je to slijedećim riječima:
“Osnova je dozvoljenost, a nema jasnih dokaza da je zabranjeno, nadalje, mjesečnica uglavnom traje nekoliko dana što je dug period da se ne uči Kur’an, a Allah je naredio njegovo učenje. Takođe, nije umjesna analogija sa džunubom kojem zabrana učenja traje relativno kratko dok se ne okupa za nastali vakat namaza.”
(“EI-Fetava”, od Ibn Tejmijje, 21/460)
Mustehab je očistiti zube misvakom, ili ih oprati četkicom i pastom za zube. Mustehab je da mjesto na kojem učimo Kur’an bude čisto, a najbolje je mjesto za učenje džamija i vlastita kuća. Prije samog učenja treba proučiti e’uzu, shodno riječima Uzvišenog:
“A kada učiš Kur’an zatraži zaštitu Allahovu od prokletog šejtana.”
(Prijevod značenja sure En-Nahl, 98)
A ako počinjemo s početka sure onda učimo i bismillu, s tim da se ona može proučiti i pri učenju sa sredine sure. Najbolje je učiti Kur’an u sjedećem položaju, sa skrušenošću i
razmišljanjem o ajetima, a nikakve smetnje nema učiti ga stojeći ili ležeći, jer se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Kur’an ležeći na krilu Aiše, radijallahu anha.
Izvor: “Propisno učenje Kur’ana”
Autor: Prof. Nedim Haračić
