Ez-Zerkeši spominje vrstu povoda objave koju naziva: objavljivanje ajeta prije propisa. (“El-Burhan”, 1 dio 32 strana) Primjer koji on navodi ne znači da nosi u sebi poseban propis koji će tek kasnije stupiti na snagu, već ukazuje da je ajet objavljen govorom koji nosi u sebi više značenja a jedno od tih značenja biva dokazom za propis koji će kasnije nastupiti.
Primjer toga je ajet:
“Spašen je onaj koji se očisti.”
(El-‘Ala, 14)
Ovaj ajet se uzima kao dokaz za zekatul-fitr a Bejheki prenosi sa senedom koji vodi do Abdullah ibn Omera da je ajet objavljen o zekatul-fitru. Neki će reći da ne znaju tumačenje tog ajeta jer sura je mekkanska a u Mekki nije bilo Bajrama, niti zekata. El-Begavi u svome tefsiru odgovara da je dozvoljeno da objava prethodi propisu kao kod riječi:
“Kunem se gradom ovim, a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovom.”
(El-Beled, 1-2)
Ova sura je mekkanska, a tek na dan osvojenja Mekke je dopuštenje postalo vidljivo, tako da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Dozvoljen mi je ihlal (dopuštanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da u tom periodu radi ono što je inače zabranjeno – ubijanje i hapšenje…) u jednom dijelu dana.”
Poput toga je i ajet koji je objavljen u Mekki:
“Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!”
(El-Kamer, 45)
Kaže Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu:
“Nisam znao koja je to skupina, a kada je bio dan Bedra vidio sam Allahovog Poslanika kako uči: ‘Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!'”
Izvor: “Skraćeni prikaz nauke o Kur’anu”
Autor: Menna El-Kattan
