Islamska država se mnogo proširila i učači Kur’ana su se razišli po mnogim prostranstvima i svaki od njih je poučavao Kur’anu na način koji je poznavao. Sami načini učenja Kur’ana su bili različiti na osnovu harfova na kojima su bili objavljeni.
Kada bi se ti ljudi sakupili na nekom skupu ili u jednom mjestu gdje bi se borili čudili bi se različitom učenju Kur’ana. Međutim, svi bi se zadovoljili znajući da svi ti kiraeti imaju lanac koji dopire do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Međutim, to nije spriječilo uvlačenje sumnje u one koji su došli nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji ga nisu poznavali. Ashabi su uvidjeli da različito učenje Kur’ana može dovesti do svađa i razjedinjavanja muslimana koje je teško izliječiti.
Među onima koji su prisustvovali u bitci u Armeniji i u Azerbejdžanu bio je i Huzejfe ibn El-Jeman koji je primijetio velike razlike u načinima učenja koje su dovele do optuživanja i smatranja nevjernicima jednih druge. O tome on obavještava Osmana, radijallahu anhu, koji je vidio da je uzrok toga u onima koji podučavaju djecu.
Ashabi su strahovali da to ne dovede do izmjene Kur’ana i složili su se da umnože primjerak koji je bio kod Ebu Bekra kako bi ujedinili muslimane oko potvrđenog načina učenja Kur’ana. On šalje po Hafsu koja mu šalje stranice.
Nakon toga on poziva Zejda ibn Sabita Ensariju, Abdullaha ibn Zubejra, Se’ida ibn El-‘Asa, Abdurrahmana ibn El-Harisa ibn Hišama Kurejšiju i naređuje im da to umnože u više Mushafa, te da se zapišu razlike u čemu se razišao Zejd sa trojicom Kurejšija, jer je na njemu i objavljen Kur’an.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao:
“Huzejfe ibn El-Jeman je došao kod Osmana a borio se u Armeniji i Azerbejdžanu sa stanovnicima Iraka. Huzejfu su jako uznemirila njihova različita učenja Kur’ana pa je rekao Osmanu: ‘Spasi ummet prije nego se raziđu kao što su se razišli jevreji i kršćani! Pošalji po Hafsu da nam pošalje stranice kako bi ih umnožili u Mushafe a zatim će ih njoj vratiti.’
Hafsa je njih poslala do Osmana a on je naredio Zejdu ibn Sabitu, Abdullahu ibn Zubejru, Se’idu ibn El-‘Asu, Abdurrahmanu ibn El-Harisu ibn Hišamu i oni su to umnožili u Mushafe. Osman se obratio trojici Kurejšija:
‘Ako se vi u nečemu ne složite sa Zejdom ibn Sabitom tada to zapišite jezikom Kurejšija jer je Kur’an objavljen na tom jeziku!’ Oni su tako i uradili i umnožili su stranice u Mushafe a Osman je stranice vratio Hafsi, u svaku pokrajinu je poslao po jedan primjerak Mushafa. Naredio je da se svi primjerci koji su mimo toga spale.”
Kaže Zejd: “Kada smo umnožavali Mushaf čuo sam Allahovog Poslanika kako uči ajet iz sure El-Ahzab, tražili smo ga i našli kod Huzejme ibn Sabita El-Ensarija:
‘Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu.’
(El-Ahzab, 23)
Pa smo ga dodali u njegovu suru u Mushafu.”
(Zabilježio imam Buhari)
Različite predaje nam govore da se nije samo Huzejfe uznemirio zbog različitog učenja Kur’ana već su i drugi ashabi bili uznemireni zbog toga. Ono što je učinio Osman ashabi su mu odobrili.
Napisan je Mushaf na jednom harfu (dijalektu) od sedam harfova na kojima je Kur’an objavljen kako bi okupio ljude oko jednog učenja Kur’ana. Osman vraća Hafsi stranice a šalje u svaku pokrajinu po jedan Mushaf.
On u Medini zadržava jedan primjerak kojeg naziva “Imam”, njegov naziv se navodi u hadisu u kome Osman kaže:
“Okupite se o ashabi Muhammeda i napišite ljudima Imam!”
Naredio je da se zapale svi ostali Mushafi koji su izuzev stranica Hafse i Mushafa. To je ummet prihvatio sa poslušnošću i ostavio je učenje na šest ostalih harfova, kiraeta.
Izvor: “Skraćeni prikaz nauke o Kur’anu”
Autor: Menna El-Kattan
