Allahovi propisi koje je slao preko Svojih poslanika imali su za cilj da isprave kod ljudi njihovo vjerovanje, njihovo međusobno ophođenje sa ljudima i ibadete. Vjerovanje je uvijek bilo isto, nepromijenjivo i uvijek je bila jedna vjera u Gospodara i sa takvim vjerovanjem su dolazili svi poslanici:
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!'”
(El-Enbija, 25)
Ibadeti i međusobno ophođenje među ljudima ima za cilj odgajanje duše, očuvanje čiste zajednice i povezivanje ljudi u skladan odnos bratstva i ljubavi. Međutim, kroz istoriju svaki narod je imao posebne potrebe. Ono što je odgovaralo jednom narodu u njegovom vremenu nije odgovaralo narodu u drugom vremenu.
Zbog toga se put da’ve razlikuje u samom početku od njegova načina nakon formiranja i gradnje čvrste zajednice. Mudrost zakonodavstva se mijenja kroz vrijeme, ali mi ne smijemo zaboraviti da je to od Allaha Koji sve obuhvata Svojim znanjem:
“On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.”
(El-Enbija, 23)
Zato nam ne treba biti čudno kada vidimo da se jedan propis zamijenio drugim propisom koji je u korist robovima a sve je to prethodno bilo u Allahovom znanju.
Izvor: “Skraćeni prikaz nauke o Kur’anu”
Autor: Menna El-Kattan
 i derogirani (mensuh) ajeti){kind=link}