“Nisu jednaki oni među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu. Allah dobro zna ono što radite.” (El-Hadid, 10)
Muhammed ibn Fadl prenosi od Kelbija da je ovaj ajet objavljen povodom slučaja Ebu Bekra, radijallahu anhu, na što upućuje i predanje koje se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, koji je rekao: “Dok je jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio pored Ebu Bekra, koji je na sebi imao ogrtač na prsima zakopčan pribadačom, dođe Džibril, alejhi selam, pa mu prenese selam od njegova Gospodara i reče: ‘Zbog čega to Ebu Bekr nosi ogrtač zakopčan pribadačom?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Džibrile, prije bitke sav je svoj novac potrošio na mene.’ ‘Prenesi mu od Gospodara selam’, reče Džibril, ‘i reci mu da ga njegov Gospodar pita je li zadovoljan svojim Gospodarom zbog neimaštine ili je ljut na svoga Gospodara?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se Ebu Bekru i reče mu: ‘Ebu Bekre, evo dođe mi Džibril, koji ti prenosi selam od tvoga Gospodara, Koji te pita jesi li zadovoljan Njime zbog neimaštine ili si ljut na Njega: Ebu Bekr na to zaplaka i reče: ‘Zar da na svoga Gospodara budem ljut? Ja sam zadovoljan svojim Gospodarom.'”
(Ibn Hibban poriče da ga Alla ibn Amr prenosi od Ebu Ishaka El-Fezzarija.)
“Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomenu, i da oni ne budu kao oni kojima je davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi su od njih nevjernici?” (El-Hadid, 16)
Kelbi i Mukatil kažu: “Objavljen je zbog licemjera godinu dana poslije Hidžre, i to onda kad su upitali Selmana El-Farisija da im priča o onome što je u Tevratu, jer se, kako rekoše, u njemu nalaze čudne stvari. Tim je povodom Allah, dželle ša’nuhu, objavio ovaj ajet.” Neki drugi kažu da se odnosi na vjernike.
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, 370.)
Od Sa’da se prenosi da je rekao: “Kur’an je Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljivan duže vrijeme, a on ga je učio vjernicima pa mu oni jednom rekoše: ‘Allahov Poslaniče, kad bi nam o nekim događajima kazivao.’ Tada Uzvišeni objavi: ‘Objavljujući ti ovaj Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi doista ništa znao.’ (Jusuf, 3) On im je opet duže vrijeme učio, a onda oni rekoše: ‘Allahov Poslaniče, govori nam.’ Tada Uzvišeni objavi: ‘Allah najljepši govor objavljuje…’ (Ez-Zumer, 23) U svemu tome bio im je naređivan Kur’an, a jedan drugi prenosilac hadisa dodao je da su rekli: ‘Allahov Poslaniče, kad bi nas opominjao.’ Tada Uzvišeni objavi: ‘Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomenu…'”
(Bilježi ga Hakim, 345/2 i smatra ga vjerodostojnim, a u toj se ocjeni s njim slaže i Zehebi.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
