“O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte!” (Et-Tegabun, 14)
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Neki je čovjek prihvatio islam, a onda je želio učiniti Hidžru. Međutim, njegova žena i djeca govorili su: ‘Zaklinjemo te Allahom da ne ideš i da ne ostavljaš svoju ženu i porodicu odlazeći u Medinu bez prodice i bez imetka.’ Nekima bi se srce smekšalo pa bi ostajali živjeti u Meki. Povodom toga Uzvišeni Allah objavio je ovaj ajet.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, 386-387)
Od Ismaila ibn Ebi Halida prenosi se da je rekao: “Ljudi bi prihvatali islam pa bi ih njihove žene korile i jadikovale. Tim je povodom objavljen spomenuti ajet.”
(Bilježi ga Ibn Kesir, 4/397-398)
Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kad su oni ljudi koje su žene njihove i djeca njihova spriječili da učine Hidžru vidjeli da su ostali muslimani već razumjeli vjeru, odlučiše ih kazniti. Tim je povodom Allah, dželle ša’nuhu, objavio: ‘A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite, pa – i Allah prašta i samilostan je.’ (Et-Tegabun, 14)”
(Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Tirmizi 3317, i kaže: “Ovaj je hadis vjerodostojan”, a vjerodostojnim ga smatra i Hakim u “Mustedreku”, s kojim se slaže i Zehebi.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
