“Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće i On dobro zna one koji će pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)
Seid ibn Musejjib prenosi od svoga oca da je rekao: “Kada je Ebu Talibu došao smrtni čas, dođe mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kod njega zateče Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebu Umejju pa svome amidži reče: ‘Amidža, reci: ‘Samo je Allah Bog.’ To je rečenica kojom ću se za tebe zauzimati kod Uzvišenog Allaha.’ Ebu Džehl i Abdullah ibn Umejja rekoše mu: ‘Ebu Talibe, nećeš valjda ostaviti vjeru AbdulMuttalibovu?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve ga je vrijeme ustrajno nagovarao da kaže: ‘Samo je Allah Bog’, dok su ga ova dvojica ustrajno odvraćali od toga, neprestano ponavljajući ono što su mu prvi put rekli. Ipak, Ebu Talibove posljednje riječi bijahu: ‘Ja sam u vjeri AbdulMuttalibovoj.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naposljetku reče: ‘Tako mi Allaha, tražit ću oprost za tebe, osim ako mi to bude zabranjeno.’ Povodom ovog događaja Uzvišeni objavi: ‘Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.’ (Et-Tevba, 113) U vezi s Ebu Talibom Allah, dželle ša’nuhu, objavi: ‘Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće i On dobro zna one koji će pravim putem poći.'”
(Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Buhari, 1360, i Muslim, 39/23, str. 54.)
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je svome amidži: ‘Reci: ‘Samo je Allah Bog’, i ja ću svjedočiti za tebe na Sudnjem danu.’ A amidža mu odgovori: ‘Da mi Kurejšije neće to uzeti za sramotu, govoreći kako sam to uradio iz straha, umirio bih ti srce tim riječima.’ Povodom -toga Uzvišeni objavi: ‘Ti, doista, ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće i On dobro zna one koji će pravim putem poći.'”
(Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Buhari, 1360, i Muslim, 39/23, str. 54.)
Od Ebu Ishaka Ez-Zudžadža prenosi se da je u vezi s ovim ajetom rekao: “Svi se komentatori Kur’ana slažu da je povod objave ovog ajeta bio Ebu Talib.”
(Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Muslim, 41/25, str. 55.)
“Oni govore: ‘Ako s tobom budemo pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani…'” (El-Kasas, 57)
Povod objave ovog ajeta jeste Osman ibn Nevfel ibn Abd Mennaf, koji je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mi, uistinu, znamo da je ono što govoriš istina, ali nas strah od Arapa, koji su se složili da te treba ignorirati i protjerati s naše zemlje i kojima se mi ne možemo suprotstaviti, sprečava da te slijedimo.” Tim je povodom Uzvišeni Allah objavio ovaj ajet.
(Hadis je slab zbog prekinuta niza prenosilaca. Nesai ga pripisuje Amru ibn Šuajbu, koji ga prenosi od Abdullaha ibn Abbasa, 405. Bilježi ga i Taberani, 20/60, od Abdullaha ibn Melike, koji je slab, a koji ga prenosi od Abdullaha ibn Abbasa.)
“Koko može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i onaj kome smo doli da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će, poslije, na onom svijetu, u vatru ubačen biti?” (El-Kasas, 61)
Od Mudžahida ibn Džebra se prenosi da je o ovom ajetu rekao: “Odnosi se na Aliju i Hamzu, s jedne, i Ebu Džehla, s druge strane.”
(Bilježi ga Ibn Džerir.)
Suddi veli: “Ovaj je ajet objavljen zbog Ammara i dvojice Mugirinih sinova. Također se prenosi da se ovaj ajet odnosi na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Džehla.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 301.)
“Gospodar tvoj stvara šta hoće i On odabira. Oni nemaju pravo birati…” (El-Kasas, 68)
Komentatori Kur’ana kažu: “Ovaj je ajet objavljen kao odgovor Velidu ibn Mugiri kada je, kako to Kur’an navodi, rekao: ‘I još kažu: ‘Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!’ (Ez-Zuhruf, 31), da bi dao do znanja da ne bivaju birani po njihovoj volji.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 301.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
