“O vjernici, mnogi svećenici i monasi doista na nedozvoljen način tuda imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju…” (Et-Tevba, 34)
Ajet je objavljen zbog nekih učenjaka od sljedbenika Knjige, kršćana i židova, koji su uzimali mito od svojih podanika, a misli se na hranu koju su uzimali od naroda.
(Bilježi ga Ibn Džerir, 10/83, 84; “Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 227.)
“Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu navijesti bolnu patnju.” (Et-Tevba, 34)
Od Zejda ibn Vehba prenosi se daje pričao: “Prošao sam pored mjesta Rebze, gdje sretoh Ebu Zerra pa ga upitah: ‘Otkud ti ovdje?’ ‘Bio sam u Siriji pa sam se razišao s Muavijom u tumačenju ajeta: ‘Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu navijesti bolnu patnju.’ Muavija kaže da se odnosi na kršćane i jevreje, a ja kažem da se odnosi i na njih i na nas. Porječkali smo se oko toga pa je on poslao Osmanu, radijallahu anhu, pismo u kome mu se požalio na mene. Osman, radijallahu anhu, me je nakon toga pozvao da dođem u Medinu, što sam i učinio. Kad sam došao, narod se okupio oko mene u velikom broju kao da me prije toga nisu vidjeli. To sam ispričao Osmanu, radijallahu anhu, pa mi je predložio da se nastanim na nekom bližem mjestu. Eto, tako sam se našao ovdje. Da mi zapovjednikom učine Abesinca, pokorio bih se.'”
(Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Buhari, 1406, a prenosi ga od Kajsa, od Džerira, od Husejna. Također ga Alija prenosi od Hušejma. Bilježi ga i Nesai, 238.)
Komentatori Kur’ana takoder se razilaze o ovom pitanju. Jedni smatraju da se ovaj ajet odnosi samo na sljedbenike Knjige.
(Bilježi ga Ibn Kesir, 2/386-389.)
Suddi veli: “Ovaj se ajet odnosi na one koji se okreću prema kibli.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 228, 512-514.)
Dahhak smatra daje ajet sveobuhvatan i da se odnosi i na sljedbenike Knjige kao i na muslimane. Ata prenosi da je Abdullah ibn Abbas smatrao da se ajet “Onima koji zlato i srebro gomilaju…” odnosi na vjernike. Prenosi se od Salima ibn Ebu Džada da je Sevban rekao: “Nakon što je objavljen ajet: ‘Onima koji zlato i srebro gomilaju…’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Teško zlatu i srebru!’ ‘Allahov Poslaniče’, upitaše potom ljudi, ‘a kakav ćemo imetak sakupljati?’ ‘Zahvalno srce, jezik koji Allaha spominje i valjanu suprugu’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem!'”
(Hadis je dobar. Bilježi ga Tirmizi, 3094.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi