“O vjernici, ne prijateljujte ni s očevima vašim ni s braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj ko od vas bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.” (Et-Tevba, 23)
Kelbi kaže: “Nakon što je Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naređeno da se iseli u Medinu, ljudi počeše govoriti svojoj braći i ženama da im je naređeno da se isele pa neki od njih požuriše izvršiti zapovijed i to im se dopade, dok su se drugima žene i djeca vješali o vrat, govoreći: ‘Zaklinjemo te Allahom da nas ne ostaviš u neimaštini pa da propadnemo!’, kako bi se srca njihova omekšala i kako se ne bi iselili. Nakon toga objavljen je ajet: ‘O vjernici, ne prijateljujte s očevima vašim ni s braćom vašom…’, i ajet: ‘Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grešnicima neće ukazati na pravi put.” (Et-Tevba, 24) U ajetu se pod odlukom podrazumijeva borba i osvajanje Meke.”
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}