“Na put Gospodara Svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova i On zna one koji su na pravom putu.” (En-Nahl, 125)
Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Kada su mnogobošci otišli od poginulih na Uhudu, Allahov im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prišao i vidio prizor koji ga je rastužio. Ugledao je Hamzu, čiji je stomak bio rasporen, usta rastrgnuta i uši odsječene. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Da to neće teško pasti ženama i rastužiti ih i da to poslije mene neće postati sunnet, ostavio bih ga dok ga Allah, dželle ša’nuhu, ne proživi iz stomaka zvijeri i ptica. Uistinu ću zbog njega ubiti sedamdeset njihovih ljudi.’ Zatim zatraži ogrtač pa njime pokri Hamzino lice i tijelo, ali mu izviri noga pa on na nju stavi malo trave. Zatim ga stavi ispred sebe i donese tekbir deset puta. Nakon toga počeše donositi svakog čovjeka ponaosob. Hamza sve vrijeme nije pomjeran, tako da mu, na koncu, klanja sedamdeset dženaza. Kada ih pokopaše i odoše od njih, Uzvišeni objavi: ‘Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova i On zna one koji su na pravom putu. Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda to učinite samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.’ (En-Nahl, 125-127) Poslije toga se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, strpio i nikoga nije unakazio zbog Hamzine smrti.”
(Bilježi ga Darekutni, 4/118, i kaže da ga prenosi samo Ismail ibn Ajjaš, koji prenosi svakojake hadise.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}