“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima – šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (El-Isra, 53)
Ovaj je ajet objavljen zbog Omera, radijallahu anhu, i to onda kada mu je neki čovjek nešto opsovao pa mu je Allah naredio da mu oprosti.
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 256-257.)
Kelbi kaže: “Idolopoklonici su vrijeđali i zlostavljali sljedbenike Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu se oni požališe. Nakon toga Uzvišeni objavi ovaj ajet.”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 256-257.)
“Reci: ‘Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti. Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati.” (El-Isra, 56-57)
Od Abdullaha se prenosi daje jedna grupa ljudi obožavala grupu džina, pa je grupa džina primila islam i počela obožavati Allaha. Tada je objavljeno: “…Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati.”
(Bilježe ga Muslim, 18/164, Buhari, 10/13, ali u njemu nije jasno kazano da je to povod objave ovih ajeta, i Ibn Džerir, 15/105.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}