“Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” (El-Hadždž, 11)
Komentatori Kur’ana kažu: “Objavljen je zbog beduina koji su dolazili Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, čineći hidžru iz svojih mjesta i koji bi, ako bi bili zdravi, i ako bi njihove kobile oždrijebile lijepu ždrebad, i ako bi njihove žene rodile dječake, i ako bi im se imetak i stoka povećala, bili zadovoljni Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i govorili bi: ‘Otkad sam prihvatio ovu svoju vjeru, pogađalo me samo dobro’, a ako bi ih zadesila kakva bolest u Medini, i žene rodile djevojčice, i kobile pobacile, i ako bi izgubili novac, i ako im ne bi bila data sadaka, šejtan bi ih zaveo pa bi rekli: ‘Otkako sam vjeru tvoju prihvatio, nikakva hajra nisam vidio’, i napuštali bi vjeru. Tada je Uzvišeni Allah objavio: ‘Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.'”
(Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Buhari, 4842, s nizom prenosilaca do Abdullah ibn Abbasa, radijallahu anhu.)
Atijja El-Avfi prenosi od Ebu Seida El-Hudrija da je rekao: “Jedan je jevrej primio islam i nakon toga izgubi vid, imetak i djecu te pomisli da je sve to zbog islama te dođe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s riječima: ‘Otpusti me!’ ‘Islam se ne otpušta’, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a jevrej nastavi: ‘Islam mi nikakvo dobro nije donio – izgubio sam vid, imetak i djecu.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to mu reče: ‘Jevreju, islam, doista, oblikuje čovjeka kao što vatra oblikuje nepravilno željezo, srebro ili zlato.’ Tada Uzvišeni objavi ajet: ‘Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.'”
(Autor djela “Esbabu nuzulil-Kur’an” pripisuje ga Ibn Merdevejhu preko Atijje od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}