“Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ‘Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!'” (En-Nur, 16)
Od Urve se prenosi da mu je Aiša, radijallahu anha, pripovijedala hadis o potvori i u njemu rekla: “Kad je Ebu Ejjubu El-Ensariju žena rekla: ‘O Ebu Ejjube, jesi li čuo ono što ljudi pričaju?’, on upita: ‘A šta pričaju?’ Ona ga obavijesti o onome što pričaju oni koji su mene potvorili, a on na to reče: ‘Ne dolikuje nama da ovako pričamo. Hvaljen neka si Ti, ovo je velika potvora.’ To je bio povod za objavu ajeta: ‘Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ‘Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!”
(Hadis je slab. Ata puno zaboravlja, a preko njega ga prenosi Ibn Džerir, 18/77.)
Od Zekvana, Aišina, radijallahu anha, sluge prenosi se da je zatražio dozvolu za Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anha, da je posjeti dok je ona bila na samrti, a kod nje je bio sin njezina brata Abdullah ibn Abdurrahman, rekavši: “Evo došao je Abdullah ibn Abbas i traži dozvolu da uđe, a on je jedan od tvojih najboljih ‘sinova’.” Na to ona reče: “Ostavi se Abdullaha ibn Abbasa i zauzimanja za njega.” Abdullah joj tada reče: “On uči Kur’an i razumije Allahovu vjeru pa mu dopusti da te poselami i oprosti se s tobom.” “Dozvoli mu da uđe, ako želiš”, reče Aiša, radijallahu anha. Kad mu dozvoliše, Abdullah ibn Abbas uđe, poselami se, a zatim sjede i reče: “Obveseli se, majko vjernika (Umm El-muslimin), između toga da prestanu sve tvoje nedaće i muke i da sretneš svoje prijatelje – Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu skupinu – toliko je koliko duši treba da napusti tijelo. Od svih te je žena Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše volio, a on je volio samo dobro. Allah, dželle ša’nuhu, sa sedam nebesa spustio je ajete da bi obznanio tvoju nevinost, tako da nema nijednog mesdžida na zemlji, a da se oni u njemu ne uče i danju i noću. Ispala ti je naušnica u mjestu Ebva, na kome ste se bili ulogorili, pa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osta na mjestu gdje se ulogorio, a i ostali ljudi ostadoše s njim da je potraže, tako da ljudi osvanuše bez vode pa Uzvišeni objavi, tako da to bi olakšica za sve ljude, a ti bijaše povod za to. Tako mi Allaha, ti si uistinu blagoslovljena.” Ona tada reče: “Ostavi to, Ibn Abbase, tako mi Allaha, voljela bih da sam ništavilo zaboravljeno.”
(Hadis je vjerodostojan. Bilježi ga Hakim, 4/8-9, i smatra ga vjerodostojnim hadisom a u tome se s njim slaže i Zehebi. Hadis, takoder, bilježi i Ahmed, 1/22.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}