“…A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.'” (El-Ahkaf, 15)
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “Povod objave ovog ajeta jeste slučaj Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji se, radi trgovine, u dobi od osamnaest godina, uputio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Šam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tada je bilo dvadeset godina. U putu su naišli na mjesto obraslo dračom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smjesti se u hlad ispod drače, a Ebu Bekr ode kod nekog svećenika da ga pita o vjeri. Kad stiže kod svećenika, ovaj ga upita: ‘Ko je onaj čovjek što sjedi u sjenci drače?’ ‘To je’, reče mu Ebu Bekr, ‘Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul-Mutallib.’ ‘To je, onda’, reče mu svećenik, ‘vjerovjesnik, jer se poslije Isaa, alejhi selam, sina Merjemina, u njezin hlad nije sklonio niko osim Muhammeda, Allahova vjerovjesnika.’ Te riječi zarastoše u Ebu Bekrovo srce, usadiše mu uvjerenje i vjeru, tako da poslije toga nikad ne napusti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napunio četrdeset godina, počela mu je stizati Objava. Ebu Bekr, koji je tada imao trideset osam godina, odmah prihvati islam i povjerova Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a kad napuni četrdeset godina reče: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni…'”
(“Esbabu nuzulil-Kur’an”, str. 346, Sujuti u tefsiru “Ed-Durrul-mensue”, 6/41, pripisuje ga Ibn Merdevejhu.)
Izvor: “Povodi objave Kur’ana”
Autor: Ebu Hassan Ali En-Nejsaburi
){kind=link}