Postoje osnove za izabiranje učitelja, koje učenik mora imati na umu. Neke od njih su:
1) Traženje, gledanje i analiziranje. Učenik treba da traži šejha koji ispunjava sve uslove, i da ne žuri u tome, prije nego što dobro i sigurno provjeri. Zernudži je rekao: “Ebu Hanife je izabrao Hammad ibn Selemu nakon analize i razmišljanja.” Također je rekao: “Jedan mudrac se obraća svome učeniku savjetujući ga: ‘Kada odeš u Buharu, nemoj žuriti sa odlaskom kod imama. Sačekaj 2 mjeseca dok ne razmotriš okolinu i izabereš učitelja. A ako požuriš kod učenjaka i približiš mu se, pa ti se njegovi dersovi ne svide i pređeš kod drugoga, to može oduzeti bereket od tvog učenja. Zato, razmisli dva mjeseca prije biranja učitelja.'”
2) Savjetovanje sa povjerljivim ljudima, koji su upućeni u nauku o Kur’anu i u tedžvid. Ovo je, ustvari, opći islamski princip: “I koji se o poslovima svojim dogovaraju.” (Eš-šura, 38) Rečeno je: “Ko se dogovara sa ljudima, biće spašen od sramote.”
3) Klanjanje istihare. “Nije propao onaj ko pita za mišljenje, niti se kaje ko klanja istiharu.” Ibn Džema’a je rekao: “Učenik treba dobro da razmisli i klanja istiharu prije nego što odabere učitelja odgajatelja.”
Izvor: “Kako ćeš naučiti Kur’ani Kerim”
Autor: Dr. Jahja ibn Abdurrezzak El-Gavsani
